Author Topic: EKIP, 1.deo  (Read 16582 times)

Offline coka

  • Sr. Member
  • ****
  • Posts: 940
  • cuvaj brzinu, ona te nosi...
Re: EKIP, 1.deo
« Reply #15 on: December 28, 2014, 02:06:58 PM »





Offline coka

  • Sr. Member
  • ****
  • Posts: 940
  • cuvaj brzinu, ona te nosi...
Re: EKIP, 1.deo
« Reply #16 on: December 28, 2014, 02:08:23 PM »


 Na sledecem testu, ustanovili smo da okrugli, kraci kanali nisu doprineli skoro nikakvom prirastaju potiska, ali je bilo evidentno da je potisak skocio za oko 500gr kada smo izvrsili test bez poklopca aviona.
 Dakle, potisak je daleko vise zavisio od kolicine vazduha koja se usisa nego od linijskih gubitaka u izduvnoj cevi.
 Zato smo na licu mesta maksimalno povecali usisne otvore I izvrsili test nekoliko zatrcavana.
 U nekoliko navrata uspevao sam da poskocim sa modelom, ali se jedino pravo poletanje desilo kada sam letelicu navukao bas posteno, na samom kraju piste.
 Poleteo je I isparasutirao, kao list.
 Zakljucak, manjak potiska I najverovatnije zadnja centraza.





Offline coka

  • Sr. Member
  • ****
  • Posts: 940
  • cuvaj brzinu, ona te nosi...
Re: EKIP, 1.deo
« Reply #17 on: December 28, 2014, 02:09:13 PM »





Offline coka

  • Sr. Member
  • ****
  • Posts: 940
  • cuvaj brzinu, ona te nosi...
Re: EKIP, 1.deo
« Reply #18 on: December 28, 2014, 02:11:29 PM »
 Sledeci test je bio izvrsen kada su iz letelice izvadjeni svi uredjaji za generisanje jastuka, zadnji pomocni motor, dok smo za potisak koristili sada tri edf eflite 32, koji su po specifikacijama trebali ukupno  da proizvedu  oko 10.5 kg potiska.
Najvise sto smo mi dobili je bilo 7.5 kg, ili 8 kada smo probali bez poklopca.
 Pre demontaze, izvrsen je jedan test huvera sa paljenjem svih sest   motora u cilju zaletanja.
 Ovo je mozda bio I najinteresantniji trenutak jer se letelica od skoro 2m, mase 10ak kg, koja tromo lezi na zemlji  odjednom probudila. Kada sam je rukom odgurnuo, cinila se veoma laka. Visina huver od 2 cm je bila dovoljna da je klizila po betonu I travi bez da je I poskocila na prelasku.
 Zaletanje je takodje bilo veoma interesantno jer je zbog ne postojanja trenja stajnog trapa, potisak koji smo imali , prouzrokovao veoma lepo ubrzanje.
 Ono sto nam je definitivno falilo je bio efikasan nacin upravljanja.
 Komande edf ova preko KK ploce su bile totalno neefikasne a zaluzine koje smo ugradili sa donje strane letelice nisu bile dovoljno efikasne.
 Vektorisani potisak trecef edf-a od 15 n je bio nedovoljan da se upravlja letelicom od 10 kg.
 Takodje je masa samog treceg Landerovog aluminijumskog  fena sa motorom I kontrolerom, kao I jedne baterije koja ga je napajala, od 700gr, za potisak od 12-ak N, bila potpuno neopravdana I neracionalna.
 Tako da je sledeca varijanta bila ogoljen avion sa tri E-flite 32 fena bez icega sto smo mukotrpno ugradili I izradili.
 Fenove smo pomakli sto smo vise mogli  I za njih izradili  krace izduvne kanale.
 Mucno nam je bilo kada smo za sat vremena poskidali vecinu onoga sto smo danima ugradjivali.




 Donji saht u kome je sve bilo ugradjeno je zatvoren folijom, pa je u ovoj varijanti cela letelica dobila izgled pravog leteceg tanjira.
Ovo je vec predstavljalo veoma veliku devijaciju od osnovne ideje, jer poprilican deo letelice je bio izveden u oblicima koje je zahtevao vazdusni jastuk. Dalje, fenovi za generisanje vazdusnog jastuka, takodje su podsisavali vazduh sa ledja letelice, cime smo se nadali da ce mo dobiti stabilno strujanje na gornjaci.
 Planovi su bili da se I u toku leta izvrsi paljenje I gasenje vazdusnog jastuka I pri tome prate promene u ponasanju letelice.
 Nakon toga, ostalo nam je jos samo da se pouzdamo u dva spojlera na gornjaci trupa, koji su bili postavljeni tako da ubrzavaju struju vazduha I omoguce njeno prijanjanje gornjoj povrsini.
 U trenutku kada je napravljen sledeci test, bila je vec druga polovinaj aprila, I termin koji nam je bio zadat je vec bio prebacen.
 Ta cinjenica, kao I dvomesecno celodnevno modelarenje nas je vec poprilicno izmorilo.
 Nervoza je bila vidljiva, kao I ceste napete situacije.
 Cela situacije se vec  transformisala u rat zivaca jer su se mnoge obaveze van ovog projekta nagomilavale, kao I tenzija zbog kasnjenja.
 Ipak, nekako sam verovao da sada imamo letnu varijantu.
 Na zakrzljalim krilima postavili smo komande elerona, koji su se mogli otkloniti I kao flaperoni.
 Repovi su bili mixovani sa v rep funkcijom I bili su povezani sa upravljanjem nosnom nogom. Sa dve 6s baterije, masa je bila oko 8500 gr I sa potiskom od 7.5 kg, sve je obecavalo da ce letelica poleteti.





Offline coka

  • Sr. Member
  • ****
  • Posts: 940
  • cuvaj brzinu, ona te nosi...
Re: EKIP, 1.deo
« Reply #19 on: December 28, 2014, 02:14:46 PM »
 Mozda malo previse uveren u poslednje reci, izvrsio sam probu nekoliko zaletanja I u sledecem zaletu, nakon skoro 100m asfaltne piste I blagim vetrom u nos, povukao sam palicu.
  Za dugacke testove nisam imao vremena, jer su motori praznili baterije za svega nekoliko minuta.
 U jednom trenutku sam se cak zabrinuo koliko dugacak let cu moci da izvedem, ali sam motore povezao tako da su dva bocna bila  napajana iz jedne baterije, a srednji iz druge.
 Ideja je bila da I kada osetim da gubim snagu na dva motora, imam jos izvesnu rezervu energije na srednjem, uz nadu da cu uspeti da izvrsim sletanje sa samo jednim motorom u funkciji.
 Letelica se odlepila I preletela nekoliko metara, ali sa veoma ostrim nagibom u levo. Na srecu (ili nesrecu) u tom levom nagibu, sletela je sa visoravni na kojoj se nalazi pista u Maloj Ivanci, tako da sam se nasao na 10-ak metar visine.
 Letelica je konstantno gubila visinu, klateci se sa krila na krilo. Efikasnost elerona je bila losa, dok je bilo nemoguce odrzati visinu, iako su sve vreme sva tri edf-a urlala na punom gasu.
 Nakon pola kruga, kakvog takvog leta, srusila se kod jednog zbuna, sa poprilicnim ostecenjima.
 Kao I kod  ranijih testova, imao sam utisak da letelica bez problema polece, ali jednostavno nece da leti.
  Nista mi nije bilo jasno.

 U razgovorima, Trisino shvatanje je bilo da ipak nismo uspeli da opstrujimo trup, pa je zato otpor enorman.
 To je ujedno I jedino logicno objasnjenje.
 Naravno da smo pokusali na licu mesta da saniramo ostecenja I nakon toga izvrsili jos jednu probu, medjutim bilo je jasno da imamo posla sa letelicom slozenog oblika, I da ce ceo projekat zahtevati veoma studiozan pristup I analizu.
  Nikakvo brzanje I silovanje zakona aerodinamike, zasigurno nisu bili resenje problema.





Offline coka

  • Sr. Member
  • ****
  • Posts: 940
  • cuvaj brzinu, ona te nosi...
Re: EKIP, 1.deo
« Reply #20 on: December 28, 2014, 02:17:57 PM »
 Krila na ovoj letelici nisu nesto sto je odrzava, vec vise komandne povrsine.
 Vazdusni jastuk, potsisavanje kroz skrge koje je vrsio treci edf, kao I dva krila-spojlera koji su trebali da usmere I ubrzaju struju na gornjaci trupa, ocigledno nisu funkcionislai, pogotovu sto ih  ni u jednom trenutku nismo imali sve zajedno na raspolaganju.

 Usled velikog pritiska koji se stvarao zbog kasnjenja, odlucili smo se na drasticne promene.
 Usled veceg ostecenja, promenili smo dobar deo trupa, tacnije kompletnu donju plocu, koja  je sada izradjena bez ikakvih sahtova za uredjaje za generisanje vazdusnog jastuka.
 Gornji deo trupa smo snizili, tako da je sada relativna debljina trupa pala na 25%.






 Krila smo izradili malo veca sa polusimetricnim porofilom, sterlasta sa usmerivacima strujnica koji su trebali da usmere strujanje na elerone.
 Na sve to, izradili smo veoma solidan stajnji trap.
 Najveca prepravka je bila ugradnja Glow fena Dynamax sa OS max-om 91.

 Iz razloga konflikta daljeg pisanja u delu gde se bavimo elektropogonima, dalji tok price procitajte u odeljku jet modeli pogonjeni sus motorima.